od Sanskrt riječi ”ashtanga”

ashto – 8, anga – ud


Prema starim spisima, unatrag 2500 godina, Ashtanga se spominje u drevnom tekstu ‘’Patanjalijeve Joga Sutre’’ gdje je navedena kao jogijska praksa od 8 udova, odnosno smjernica za jogijski put.

Sljedeće spominjanje Ashtange je krajem 20-og stoljeća u gradu Mysore, u Indiji. Ashtangi se dodjeljuje nastavak Vinyasa. Ashtanga Vinyasa, koju je prvenstveno podučavao Sri. K. Pattabhi Jois, bazirana je na prakticiranju asana, postavljenim u fiksnom slijedu.

Karakteristika vinyasa metode jest svjesno vezanje daha i tjelesnog pokreta kao jednu istodobnu radnju. Vinyasa pokreti se izvode pri ulasku i izlasku iz položaja, odnosno između asana. Pojačanim usmjeravanjem na dah, praktikant traži ispravna tjelesna poravnanja u svakoj od asana. Jednom kada su tijelo, dah i um pravilno usklađeni, pojedinac i praktično upoznaje termin bandha. Bandhe su energetska komponenta prakse gdje se balansiraju dvije suprotne sile-ulazna prana i silazna apana. Na tjelesnom nivou, kultivirana energija pridodaje mekoći prakse te umanjuje umor mišića. Ploveći na energetskom valu, praksa poprima meditativni aspekt te se događa interna transformacija.


Vinyasa metodu u svijet prenosi Krishnamacharya, čiji je direktan učenik Pattabhi Jois. Krishnamacharya je navodno proveo godine kod misterioznog gurua na visočjima Himalaje, koji je posjedovao knjigu Yoga Korunta sa svim sekvencama i uputama prakse Ashtanga Vinyase. Povratkom s Himalaje, knjiga je nošena usmenom predajom.